Iako je rakija međunarodno prepoznata kao ukusno voćno alkoholno piće, čak ni među svojim        ljubiteljima, nema mnogo onih koji znaju puno o njezinoj prirodi i bogatoj povijesti. Na primjer:

•  Koliko je stara ideja o ovom piću? 
•  Kako se proizvodi rakija?
•  Po čemu se rakija razlikuje od ostalih jakih alkoholnih pića poput viskija, konjaka, votke ili apsinta?
•  Iz kojeg razloga ovo piće dominira u kulturnom i društvenom životu čitavih regija?
•  Koje vrste rakije postoje?

 Pokušajmo odgovoriti na neka od ovih pitanja

Koliko staro je ovo piće? 

Iako neki izvori tvrde da se rakija spominje u četrnaestom stoljeću, istina je da je i sama ideja o rakiji mnogo starija od toga. Na primjer, kalvados se spominje u doba Karla Velikog, a riječ je o prijelazu iz sedmog u osmo stoljeće nove ere. Osim toga, u povijesti i literaturi postoje opisi destilata koji neodoljivo nalikuju rakiji, a koji datiraju iz razdoblja antičke Grčke i Mezopotamije. Drugim riječima, ovo je jedno od najstarijih alkoholnih pića na svijetu. 

Naravno, postupak izrade rakije i recepti mijenjali su se tijekom stoljeća, posebno s razvojem trgovine koja je destilerijama širom svijeta stavljala na raspolaganje razno voće. Znanstvena otkrića na području alkemije i kemije (posebno onih aspekata koji su usko povezani s postupkom destilacije) doveli su do pojave rakije kakvu poznajemo danas. Najveći problem u određivanju dobi ovog termina leži u našoj nemogućnosti da jasno definiramo što je, a što nije rakija. Budući da postoji toliko vrsta i podvrsta ovog pića, jasna  definicija je gotovo nemoguća. 

Način proizvodnje rakije

 Proces proizvodnje rakije krajnje je jednostavan. Uglavnom se odvija u dvije faze, od kojih je prva pravljenje fermentiranog voćnog soka koji ste odabrali za rakiju. Nakon toga se proizvodi ovaj sok  i od njega se izrađuje rakija. Iako ovo zvuči kao nešto što svatko može učiniti, sam proces se sastoji od daleko preciznije metodologije nego što se čini na prvi pogled. 

Odabir najboljeg voća, kao i kupnja ili uzgoj pravih sorti, uopće nije lak posao. To može biti pravi izazov s financijskog i logističkog stajališta. Nakon toga slijedi sam postupak destilacije, gdje se sve svodi na održavanje prave temperature, vremena i uspostavljanja određenih standarda kvalitete tijekom degustacije i ocjenjivanja. Dvostruka destilacija često je potrebna kako bi se što bolje iskoristila rakija.

 Na kraju, vrijeme koje rakija provodi u bačvi također je ključni faktor njene kvalitete. Samo bačva daje rakiji onaj jedinstveni okus, kao i prepoznatljivu mutnu boju. Miris je također određen vrstom drveta koja se koristi u postupku. Iz tog razloga se u procesu koristi samo najkvalitetniji hrast. Vremensko razdoblje u bačvi je također vrlo važno. Za visokokvalitetna pića minimum je dvije godine. Količina rakije izgubljena u ovom razdoblju (isparavanje i količina koju apsorbira sama bačva) nadoknađuje se poboljšanom kvalitetom same rakije. 

Kakav je njezin kulturni utjecaj?

 Iako smo prethodno razgovarali o znanstvenom procesu dobivanja rakije, važno je napomenuti da postoje određene kulture koje ovaj postupak destilacije vide kao neotuđivi dio svoje tradicije. To znači da procesu pristupaju s gotovo fanatičnim poštovanjem i ništa manje ne cijene niti  vrijednost konačnog proizvoda.

 Odbijanje čašice u posebnim prilikama (zaruke, rođenje djeteta, proslava mature, itd.) često se shvaća kao znak nepoštivanja domaćina. Uz to, uopće se ne smije spominjati da muški dio rodbine prosječne balkanske djevojke ocjenjuje budućeg zeta po tome kako podnosi prvu čašicu (ili bocu) rakije kod rodbine. Tradicionalno, rakija je sjajan i potpuno prikladan poklon za sve vrste proslava, što znači da je uvijek prikladno imati bocu viška skrivenu negdje u domaćinstvu. Na kraju, kad postanu djedovi, većina Balkanaca ili zakopa barele rakije ili ostavi barem jednu bocu po strani. Ova rakija otvara  se kada unuče napuni osamnaest godina, vjenča se ili postane roditelj.

 Samo je geografsko podrijetlo rakije na Balkanu krajnje kontroverzno. Najlakši način da se to objasni bilo bi usporediti s raspravom koju većina skandinavskih zemalja ima o podrijetlu Djeda Mraza. U svakoj od tih zemalja rakija je više od nacionalnog pića – dio je nacionalne baštine, pa čak i nacionalnog identiteta. 

Koje vrste rakije postoje? 

Što se tiče vrsta rakije, popis se neprestano proširuje. Bilo koja vrsta voća može se pretvoriti u rakiju. Voćne rakije, biljne rakije i pića  poput rakije samo su neke od kategorija o kojima valja razmisliti. Neke od najpopularnijih sorti su jabukovača, kruškovača, rakija od marelica i šljivovica. Rakija od grožđa (lozovača) je također jedna od popularnijih vrsta rakije, kao i komovica, koja se proizvodi iz samih grožđanih kožica (obično kao nusproizvod vina). Travarice su također vrlo popularne jer su i same  po sebi  jedinstveno alkoholno piće. Dobivaju se dvostrukom destilacijom voćnih rakija i aromatičnog bilja, koje se kombiniraju u jedno piće. U osnovi, u velikoj obitelji  rakija ima za svakog ponešto.

Najvažnije od svega je činjenica da ništa od navedenog nije potrebno da biste uživali u čašici kvalitetne rakije. Naravno, poznavanje podrijetla može cijelo iskustvo učiniti cjelovitijim, ali to zapravo nije poanta. Poanta je u tome da je rakija svestrano piće i da svako domaćinstvo treba imati bocu za posebne prilike i hitne slučajeve.

Autor

Bojan Gaćanović